| Tugo moja |
 |
 |
 |
|
Tugo moja Tugo moja, rano živa, kad bi malo zaspala, da me mine bol u vrelim njedrima što me mori noćima. Tugo moja, rano živa, kad bi malo zaspala, da ne sanjam polja crnih marama što me more noćima. Tugo moja, rano živa, kad bi malo zaspala, da ne sanjam polja bijelih šamija što me more noćima. In the moments of silence I hear it every time healing tune of a night. We all got a gift to be here, just for awhile, to join this jewel of sky. Where we come from, where we'll go after all, so disputed, alone, fearing for place where our names we need no more. Kad bi mog'o da ne sanjam krilima bi' letio, svaki pedalj druma, ja pozlatio, kući svojoj vratio. |
